Vrste i tipovi pojedinih poslovnih promjena

Vrste promjena

Razmišljanje,planiranje,određivanje strategije, inovacije, učenje, sve su to koraci bitni za uspješno konkuriranje u globalnoj areni. S obzirom na brze promjene u svakom području poslovanja, te nas aktivnosti potiču na preispitivanje naših postupaka.

S obzirom na kompleksnost, promjene mogu bit: 

• evolucijske promjene- većina menadžera sklona je evolucijskoj promjeni. Prema tim promjenama lideri kompanija određuju smjer, dodjeljuju odgovornosti i utvrđuju razumne rokove za ostvarenje promjena i ciljeva. Evolucijska promjena je relativno mirna i bezbolna. Njezin je nedostatak što nije dovoljno brza i sveobuhvatna da bi osigurala prednost u svijetu koji se mijenja

• revolucionarne promjene- u situacijama u kojima je vremensko tempiranje akcija presudno za uspjeh potrebna je revolucionarna promjena. Kad je ulog visok, a rok za reagiranje kratak, bit će možda potrebna nagla i ponekad nasilna promjena kako bi korporacija ostala konkurentna. Kada vas tržište prisiljava da hitno reagirate, nema vremena za promjenu malo– pomalo. Kompanije moraju brzo postati efikasnije i produktivnije da bi postale konkurentnije. Takav pristup hitnog reagiranja često zahtijeva eliminiranje ljudi, pogona, proizvoda i to brzo i odlučno te stvara vrlo napeto okruženje koje ne potiče ljude, već ih zastrašuje, pa ih emotivno ne veže za kompaniju. Umjesto toga potreban je uravnotežen pristup koji prema potrebi reagira na stvarne uvjete, a ne na interne prednosti i slabosti. Prema tome, treba primjenjivati kombinaciju evolucijskih promjena i revolucionarne akcije. 

         Za lidere kompanija presudna jednadžba glasi:

         evolucija + revolucija = primjereno poslovno rješenje

 Tipovi promjena

Promjene se mogu klasificirati s obzirom na različite kriterije. Općenito govoreći o tipovima promjena one mogu biti:

• Od gore prema dolje–iniciraju ih top menadžeri. Istraživanja su pokazala da 70% od svih slučajevapa i više napora primjene (uvođenja) promjena je propalo zbog loše implementacije. Uspjeh ovog tipa promjena je određen spremnošću srednjeg i nižeg menadžmenta da prihvati i podrži inicijative tog menadžmenta.Pravilo glasi: Program promjena ima male šanse na uspjeh bez podrške od onih koji ih moraju podržati.

• Od dolje prema gore– inicijativa za promjene dolazi sa svih nivoa organizacije ne samo od top menadžmenta. Ovaj tip promjena je bitan za uvođenje inovacija u poduzeću.Ovaj pristup je poznat u Japanu gdje su zaposlenici u proizvodnji doprinijeli unapređenju proizvodnje sa oko 200 implementiranih sugestija u samo jednoj godini. Pravilo glasi: Kada radnici govore, menadžeri slušaju.

Najuspješnije upravljanje promjenama ono koje se koristi prednostima oba spomenuta pristupa: Promjene odozgo se koriste prilikom uklanjanja tradicionalnih obrazaca rada i ponašanja i implementaciji i uklanjanje ekonomskih poteškoća koncept odozdo prema gore se primjenjuje kod izgradnje sposobnosti tvrtke za promjenama.

Gledajući promjene s obzirom na pristup, promjene mogu biti:

•  Neplanirane promjene nastaju spontano ili slučajno.

• Planirane promjene su rezultat posebnih napora da se riješi neki novčani problem ili istraže nove mogućnosti. Ako je poduzeće usmjereno na stalno poboljšavanje svega čime se bavi, tada će strategija i kultura biti usmjerene na traženje prilika za promjenu, neće se čekati na trenutak kada će promjena biti uvjetom opstanka.

S obzirom na način uvođenja, promjena može biti:

•  Postupna (postupno se uvodi novi način plaćanja TV);

• Radikalna je promjena obično dramatična – nešto što još danas vrijedi sutra prestaje vrijediti ili počinje vrijediti nešto drugo, npr. novi zakon, novi logo poduzeća i sl. Takva promjena može biti komercijalna ili strukturalna, iako se često događaju i zajedno.Promjene mogu obuhvatiti različite segmente poduzeća: misiju, ciljeve, strategije, kulturu, kadrovske potencijale, poslove i zadatke, tehnologiju, organizacijski ustroj i drugo.

Naravno da promjene u jednom segmentu često izazivaju promjene u nekima ili čak u više drugih. Na primjer, uvođenje nove tehnologije zahtijeva osposobljavanje ljudi za primjenu iste, izmjenu opisa posla, kriterija zapošljavanja i organizacijske strukture.